Još malo o brojevima

13. October 2015. | 0
U danima nakon objavljivanja bloga o kućnim brojevima javio mi se građanin grada Zagreba, Gospodin Sabolek, koji traži odgovore na pitanja vrlo slična mojima. Njegovo pismo Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti objavljujem, uz dozvolu autora, u cijelosti.

Miroslav Sabolek, dipl. oec.

Dr. Luje Naletilića 2

10020 ZAGREB – Novi Zagreb

 

 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Razred za filološke znanosti

Gospodin akademik August Kovačec,

Tajnik

Zrinski trg 11,

10000 ZAGREB

 

U Zagrebu, 7. listopada 2015.

Cijenjeni gospodine akademiče Kovačec,

Odlučio sam obratiti se Vama, odnosno, Razredu za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti jer smatram da jedina HAZU, svojim utjecajem i sukladno s misijom čuvanja vrednota hrvatskog jezika, može utjecati na odgovarajuće institucije da se promijene neki propisi.

Radi se o sljedećem. Moja supruga i ja stanujemo u obiteljskoj kući, s kućnim brojem  2, u ulici dr. Luje Naletilića u Zagrebu. Dr. Lujo Naletilić, rođen je 1896. godine,  diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču, 1924. godine a u Rmetincu (Novi Zagreb) imao svoju ordinaciju opće medicine od ranih tridesetih  godina prošlog stoljeća, do umirovljenja 1970. godine. Naziv  „Rajtarićeva ulica“  je temeljem odluke Odbora za imenovanje ulica promijenjen 1993. godine u „Ulicu dr. Luje Naletilića“. Sada je to jedna od važnijih ulica u Novom Zagrebu koja ima gotovo 190 kućnih brojeva.

Sukladno Pravilniku  o izgledu i veličini ploča za označavanje imena ulica i trgova, dopunskih ploča te pločica za označavanje zgrada brojevima (Sl. Glasnik Grada Zagreba 17/12, 10/14) čiji je sastavni dio i Priručnik grafičkih standarda – „Tipografija i signalizacijski sustav zagrebačkih ulica i kućnih brojeva“ odlučili smo nabaviti pločicu s kućnim brojem. Krajnji rok za nabavu  pločica je 1. siječanj 2017. godine.

Od tvrtke „PISMORAD d.d.“ iz Zagreba koja je od strane gradske uprave u postupku javne nabave, odabrana za izvoditelja radova i izradu ploča i pločica nabavili smo pločicu kućnog broja. Tekst na pločici je sljedeći:

2                                                                         2

ULICA                                                                ULICA

dr.Luje Naletilića               umjesto                    dr. Luje Naletilića,

Iza kratice „dr“ i točke (.) nije stavljen razmak, pravopisni znak „bjelina“.

Uvidjevši nepravilno ispisani naziv na pločici obratio sam se direktoru tvrtke „Pismorad d.d.“, g. Jurici Kraljeviću, dipl. ing., dopisom,  4. svibnja 2015. godine i vratio preuzetu pločicu. Nisam primio pismeni odgovor, osim telefonske obavijesti da „Pismorad d.d. ne može mijenjati propis koji je naveden u Pravilniku i u Priručniku, te da mogu preuzeti izrađenu pločicu ili, doći po uplaćeni iznos od 125 Kn“.

Nismo preuzeli izrađenu tablicu kućnog broja  zbog sljedećih razloga:

U Ustavu Republike Hrvatske, Člankom 12. je propisano: „U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo“.

Način pisanja i svega drugoga što je u  vezi s hrvatskim jezikom, treba biti u skladu s pravopisom hrvatskoga jezika. Tekst na pločici nije ispravno napisan jer se prazno mjesto u tekstu između riječi naziva „bjelina“ a to nije primjenjeno u ovom slučaju (Izvor: Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2015.)

Tekst se u Priručniku prije svega, temelji na pravilima pri izradi tzv. „web“ stranica  i u pisanju teksta računalom i tisku (Izvor: „Uvođenje novih tipografskih elemenata na webu“, Maja Turčić i suradnici). Podešavanje razmaka između slova i znakova propisuju  „pravila“ – „spacing limit“ i tzv. „kerning tablica“ za svaku vrstu slova. U  Priručniku se zbog toga, razmak, (bjelina) naziva „hair space“ odnosno „kerning -180“ što znači  da je  razmak („bjelina“) toliko širok koliko je tanka (širina?, debljina?) vlas kose! (?). Zagrepčani bi rekli, „kaj god“.

Struka opisuje „tipografiju“ kao riječ koja  označuje „umjetnost i vještinu oblikovanja teksta s pomoću raznih tipova slova, raznih veličina slova i različitih proreda (vodoravnih i okomitih) između slova ( izvor: Wikipedia – Tipografija).

Izrada ploča s nazivima ulica i pločica s kućnim brojevima nije „tipografski“ rad. Dakle, nije tisak teksta u tiskari. Razmak (bjelina) između riječi odn. znakova se u izradi ploča i pločica s brojevima, može, primjenom odgovarajućih alata,  prilagoditi pravopisu hrvatskog jezika.  

U Priručniku je, na stranici 21. navedeno da se, na primjer, TRG dr. Franje Tuđmana  označuje kao TRG dr.Franje Tuđmana pri čemu se ispravno ispisan naziv, s razmakom (bjelinom) između točke (.) i imena, smatra neispravnim. Smatram da takvo „pravilo“ nije u skladu s pravopisom hrvatskog jezika.

Tekst Pravilnika i Priručnika očito nije lektoriran i „preveden“ na hrvatski jezik. Očito je da se autori nisu savjetovali s poznavateljima hrvatskog jezika, očito je da su oba dokumenta „podmetnuta“ gradonačelniku koji ih je potpisao, ne znajući  što potpisuje, a što je naravno, neodgovorno i s jedne a i s druge strane.

Što se tiče samog označavanja ulica, trgova, cesta, puteva, odvojaka i drugih javnih površina u našem gradu, nakon primjene Pravilinika i Priručnika, u označavanju je napravljen, kako mi, Zagrepčani kažemo, čisti „šlamperaj“. I umjesto da se jednobrazno označe nazivi ulica (prije svega) ali i kućni brojevi, napravljeno je takvo „šarenilo“ natpisa i nelogičnosti da je to gotovo nevjerojatno.

Osim toga, pločice s kućnim brojevima  su  manje od pločica koje su bile ranije postavljane. Nazivi ulica,  trgova, cesta, puteva, i drugog,  na pločama su opisani vrlo sitnim slovima,  i sve to u tzv. „negativu“, te su noću, pod javnom rasvjetom i ploče i tekst na njima gotovo nevidljivi a o malim pločicama kućnih brojeva da ne govorim.

Jedini naziv, koji se sustavno (i ispravno) i u svim prilikama (u tisku, na radiju,  na tv, u tramvajima) koristi  punim naslovom je „TRG bana Josipa Jelačića“. A što je s Mihanovićevom ULICOM? Vrlo sitnim  slovima je napisano da je ulica dobila naziv po pjesniku Antunu Mihanoviću s još nešto dodatnih podataka. A nije li to ULICA Antuna Mihanovića, pa onda ostali podaci? Nije li ULICA Ljudevita Gaja, a ne, Gajeva ULICA, da, mi je tako nazivamo. Isto tako, nije li ULICA Ivana Gundulića a ne skraćeno, Gundulićeva ULICA?

Zbog čega nisu svi nazivi ulica jednoobrazno označeni u „genitivu“? Ovo pitanje upućujem  i Vama osobno, ali i struci  koja najbolje zna sve vrednote našeg lijepog jezika, struci koja nas obrazuje u osnovnoj školi, srednjim školama i na sveučilištu. Tako da struka određuje kako se treba nešto  (i gdje) napisati, označavati, izgovarati i da to bude u skladu s vremenom u kojem živimo. Osobno ne pristajem na to da o hrvatskom jeziku odlučuju političari i stručnjaci za tipografiju (koji su sigurno vrsni poznavatelji svoje struke), ali koji  ne priznaju jezična pravila. Po mojem mišljenju to je nedopustivo i takve propise treba u najkraćem roku promijeniti.

Očekujem da Vašim osobnim autoritetom i autoritetom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,  te autoritetom struke, a rekao bih, i u ime svih „pismenih“ građana  grada Zagreba, neodgodivo zatražite da Uprava grada Zagreba, uskladi Pravilnik i Priručnik s jezičnom praksom i pravopisom. Vjerujem da će vaši suradnici proučiti cjelokupni tekst Pravilnika i Priručnika  (Sl. Glasnik Grada Zagreba 17/12, 10/14).

Prilažem Vam razne navode za potkrijepu mojih zaključaka. Ako nađete malo vremena, rado bih došao na kraći razgovor. Mobitel:  091 5813955 ili e-mail: mirek.samba@gmail.com.

Zahvaljujem Vam na vremenu koje ste utrošili čitajući ovo moje pismo.

Primite izraze mojeg osobitog poštovanja,

Miroslav Sabolek, dipl. oec.