Kako su uništeni kućni brojevi u Zagrebu

18. September 2015. | 1

Kućni brojevi u Zagrebu

Mainz 1 1 Klaićeva 58 Klaićeva 15

Kućni brojevi u ovom dijelu Europe svoje službeno postojanje počinju 1770. ukazom Marije Terezije. Brojevi su se crnom ili crvenom bojom ispisivali direktno na fasade kuća. Krajem 18. stoljeća sustav je već raširen u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj i širom Austro- Ugarske i koriste se emajlirane pločice raznih oblika i veličina. Razvoj pošte i potreba za točnom adresom ubrzala je postupak numeriranja kuća ali i ulica. Ulice se nazivaju po vladarima, lokalnim obrtima, rijekama, ostalim geografskim markerima ali i jednostavno, brojevima (New York).

U Parizu, 1805. godine, određeno je da brojevi kreću od centra prema periferiji, parni desnom stranom, a neparni lijevom stranom ulice. Time se olakšava snalaženje i orijentacija po gradu.

Bilo je i pokušaja, u nekim njemačkim gradovima, da se ulice označavaju u odnosu na strane svijeta ali ta praksa nije zaživjela.

1862. Beč je cijeli označen brojevima. Izrađeni su u raznim formama, uglavnom od emajliranog željeza kasnije od lijevanog metala, prvo kositra i cinka, a kasnije aluminija.

Forma osmerokuta ili pravokutnika odrezanih kuteva standard je u Beču i širom Austro-Ugarske monarhije.

Tipografija je različita i ovisi o autoru, jer svaka pločica je unikatni ručni rad.

Uglavnom se radi o serifnom pismu naglašenih debljih i tanjih poteza kako bi se što bolje čitalo.

Natpisi ulica na tim pločicama, do kraja Prvog svjetskog rata, pisani su u njemačkoj frakturi i za nas, danas, su skoro nečitljivi.

Ilica 3 Klaićeva 56 Ilica 4

U Zagrebu, osmerokutne pločice postavljaju se do kraja Drugog svjetskog rata. Nova vlast, arogantna i nekulturna kao i svaka, nastojati će zatrti sve što su oni prije napravili te postavljaju nove, komunjarske (to je tako popularna riječ među onima koji  nikada ništa nisu napravili za Hrvatsku ali zato sebe uvijek stavljaju na prvo mjesto) plave pločice sa bijelim natpisom ali bez nekog standarda jer ih ima u stotinu verzija i oblika.

To je kao, plava, zagrebačka boja, no to zapravo ne postoji. Nema standarda boje za ‘Bijeli Zagreb grad’ niti je raspisan natječaj za njega, ali, gledajući vizualni identitet Vlade RH u kojem je grb RH prefarban u CRVENO kao da ga je dizajnirao Berija, sigurno je da će vrijedni i stručni djelatnici HDD-a samoinicijativno (ali od nas, blesavih Zagrepčana) plaćeno, već sutra izaći sa svojim standardom.

No, čak se niti ta, tiranska komunistička vlast, nije usudila dirati povijesne unikatne metalne pločice koje su preživjele sve do prije dvije godine.

Gomile Kineza, Korejanaca i Argentinaca koji su se žalili zbog nestandardiziranih kućnih brojeva natjeralo je gradsku upravu da hitno, bez natječaja i javne rasprave pajserom iščupa neprocjenjivu baštinu sa fasada kuća u Zagrebu i zamijeni ih sa proseratorskim smećem koje sada veseli svakog stranca koji dođe u Zagreb. Turisti se sada puno bolje snalaze.

Sad smo unificirani. Svi jednaki. Na fasadama je prljava osmerokutna fleka od starog broja a preko nje novo plavo smeće. Divno.

Kuda ćemo dalje u unificiranosti?

Predlažem ištemavanje svih štukatura i ostalih ukrasa i balkona, prvo u Ilici, neka sve bude glatko a onda ofarbati sve zgrade u sivo.

Ili narančasto. Da se krasni novi plavi brojevi bolje vide.

 

No, dizajn bi trebao biti:

  1. Funkcionalan
  2. Lijep

 

Čemu služe brojevi zgrada:

Redom:

-          Kako bi Vas mogla naći Hitna pomoć, pitanje života i smrti

-          Kako bi vas mogli naći vatrogasci, pitanje života i smrti

-          Kako bi Vas našla Policija, kad Vam zatreba

-          i poštar

 

Za tu svrhu broj zgrade treba biti što veći, brojke jasno istaknute u pismu (fontu) koji se lagano čita. To smo otprilike imali prije, sa metalnim lijevanim pločicama. Također, u reljefu, pa se bolje čita pod kosim svjetlom ili ako je prljava ili zametena snijegom.

Također, te pločice su povijesno i estetski bile uklopljene u jezgru Gornjeg i Donjeg grada.

Ilica 62

Svaka izmjena zahtijevala je, kao prvo, konsenzus struke, zatim Gradske skupštine a zatim i rezultat javne rasprave u kojoj bi sudjelovali svi Zagrepčani.

Ovako, jedino obrazloženje koje smo dobili je kako treba unificirati brojeve i kako je autor ‘svjetski poznati tipograf’. Ma stvarno. Kakve veze ima svjetski poznati tipograf sa dizajnom kućnih brojeva?

Također, koliko su mene učili, bold brojevi se teže čitaju nego normalni. Privlače pažnju u naslovima novina, ali su generalno, slabije čitljivi.

Upotreba groteska umjesto serifnog pisma je još jedna kardinalna greška jer je, pogađate, grotesk slabije čitljiv.

Što se tiče veličina pločica koja je možda najvažnija, ovo su rezultati za broj jedan (1)

Stara pločica (osmerokutna) je 2,6 puta veća od nove. Ako oduzmemo rezane uglove,

onda 2 puta veća.

Površina broja 1 kod starih pločica je 2,6 puta veća od novih.

Visina broja 1 je 135 mm (prosjek) kod starih pločica, a 65 mm kod novih, znači stari broj je dvostruko viši.

Novi broj ri broj

Samo se provezite po novi dijelovima Zagreba pa pokušajte pročitati broj sa ceste, na zgradu udaljenoj 20 metara. Nema šanse. I to danju, po suncu. Probajte noću, po kiši ili snijegu.

Bez sumnje, trebalo je napraviti akciju stavljanja brojeva na sve kuće jer ih je puno nedostajalo ali onda je to trebali ići kroz ozbiljni javni natječaj, povijesne tradicionalne pločice se nisu smjele dirati ni pod koju cijenu i dizajn novih pločica je trebao biti što bliži onima koje pokazuju tradiciju i poštovanje prema povijesnom nasljeđu.

Pa to nekako ima smisla. Ili je samo moje mišljenje, kakogod.

Augustiner - Beč 2 Dorotheer Beč Kartner 3

Istraživao sam malo po Beču. Po Grabenu, Kärtnerstrasse i Mariahilferstrasse. Tu su samo osmerokutne pločice, aluminijske (kositar, cink tko bi već znao) i kvadratne emajlirane pločice. I doslovno, svaka je drugačija. Razumljivo, svaka je ručni rad poznatog ili nepoznatog autora, pridružena zgradi koja je sagrađena godine te i te, koja ima vlasnika i autora-arhitekta. Stoji tu 80, 100, 120, 150 godina. Neprocjenjivo je nasljeđe, umjetničko djelo, dio kulturne slike grada, države i ljudi koji u gradu žive.

Kartner 6 Maria 1 Graben 1

Gradonačelnika koji bi se usudio promijeniti te pločice objesili bi naglavačke na spomenik Kugi nasred Grabena da to više nikome ne padne na pamet.

Što mi radimo?

Ništa. HDD je organiziralo i amenovalo cijeli destruktivni proces. Gradonačelnik potpisao.

Nepoznati ljudi-firme zaradili brdo love na nama.

I cinična napomena: Grad Zagreb pokriti će polovicu cijene novih pločica.

A tko pokriva grad Zagreb? Švicarska?

To je naša lova, oteta golemim prirezom koji plaćamo kao bi uhljebi uvijek vozili nove BMW-e.

Nije to sramota samo za zagrebačku vlast jer svaka vlast, ili barem dio nje,  je neuka, destruktivna i korumpirana.

Sramota je za struku koja nije niti pisnula na ovaj nezapamćeni kulturocid – arhitekti (koji će dopustiti da na njihove zgrade, njihova autorska djela nabiju kretenske brojeve), konzervatore (koji inače ne daju pipnuti zadnji šugavi kamen u nekoj vukojebini, upitnog povijesnog i kulturnog značenja), dizajneri (naročito eksponirani grafički dizajneri koji trepere nad dizajnom je…ih registarskih tablica a fućka im se za identitet Zagreba, naročito Hrvatsko dizajnersko društvo koje je dušom i tijelom iza ove svinjarije), Zagrepčani – intelektualci, pisci, slikari, domaćice, liječnici, vlasnici kuća, stanari, kulturnjaci svih vrsta kojima je Domovina i Grb ispred svega, Društvo drevnih Zagrepčana, Društvo pravih Zagrepčana, Društvo Hrvatskog zmaja, BBB, moji suborci iz Domovinskog rata koji su prije samo dvadesetak godina bez razmišljanja riskirali svoj život za Domovinu a sada šute i štite svoje beneficije, ministarstva razna, Vlada i Sabor RH koji bi trebali štititi Zagreb kao da je njihov i tadašnji predsjednik Republike koji drhti nad zaštitom autorskih prava. Svojih.

I Boris Ljubičić, samopromotor Hrvatskog vizualnog identiteta. Njemu je to baš super.

Što kažu vlasnici novih šminkerskih kuća koje su platili milijune i na njih stavili svoj, dizajnerski broj koji će sada, po ZAKONU, šrafcigerom iščupati i staviti ovaj, prekrasni komunjarski.

Samo čekam trenutak kada će šljakeri odvaliti broj sa Arhitektonskog fakulteta (na kojemu je i prašina stara 50 godina) i tresnuti novi, ili kada će na zgradu Udruge obrtnika Ilica 49 (pogledajte potpis autora i arhitekata u prolazu) na tu, mramornu fasadu, ušarafiti novi broj umjesto starog, dizajniranog za tu zgradu.

Arhitektura Obrtnička komora

I onda, vrhunac mržnje i prezira prema Zagrebu, Zagrepčanima, kulturi, pristojnosti, ljubaznosti i svakom tragu civilizacije, postavljen je broj na MSU. Nasred stupa, ravni broj na zaobljeni stup, postavio je neznani junak, radnik kojemu MSU i umjetnost ne znače ništa kao niti cijeloj gradskoj upravi. Neka se vidi tko je GAZDA. I što vam može raditi, blesavi purgeri.

MSU 1 MSU 2 MSU 3

Pa dragi stručnjaci iz HDD, evo, što reći, bravo!

 

Ovaj tekst zauvijek će vas i sve etablirane stručnjake i odgovorne osobe koji imaju neki utjecaj u životu grada (za razliku od mene) za buduće generacije, povezati sa ovim, strahovitim činom razaranja i uništavanja onog što je bilo naše generacijama, ono čime se pametni ljudi drugdje ponose a za nas je smeće.

 

Sramite se svi vi koji šutke gledate svoje male živote i sićušne interese, vi koji gromoglasno šutite praveći se da to nije Vaša stvar. Svi vi koji citirate nepoznatog autora ‘Da želim kulturu ostavio bih jogurt na toplom’.

Zanima me, kada uskoro, jednog dana, dođu i na lubanju vam sa četiri hrđava vijka ušrafe registracijsku pločicu (dizajniranu u HDD-u), i to vam još skupo naplate, hoćete li se tada pobuniti, dragi moju indolentni sugrađani.

Nema sumnje kako će mnogi naći silne greške i nepravilnosti u ovom tekstu a onda, samo se prošetajte po Ilici, Klaićevoj, Gundulićevoj i ostalim ulicama Donjeg Grada pa recite kako sam u krivu.

 

Robert Štimec

Dizajner

Slobodni umjetnik

Ilica 1A Ilica 76 Klaićeva potpisana

 

 

  • List Vecernji

    Ponukan tekstom u kome ste naveli da se nitko ne buni, to jest nitko ne prosvjeduje zbog izmjene brojeva na zgradama i sve olako podnosimo, mi zagrepčanci morao sa ovo komentirati.
    Članak, a mislim da je i danas izašao u večernjaku jedan tekst o istoj temi, je odličan i apsolutno se slažem sa istim ali ne u potpunosti, jer vjerujte postoje ljudi kojima ovaj grad znači puno, sve ili gotovo sve. Sebe ubrajam u jednoga od njih, ali……
    Sudjelovao sam na svim prosvjdima vezanu uz Varšavsku ulicu i nočima i danima i ? ? ? ? ? ? ?
    Batine nisam dobio, ali ulicu obranio nisam. Stravičan ulaz u garaže postavljen je i zjapi kao aždaja, a o prometu da i ne govorim.
    Živim na Kvaternikovom trgu i sramota me tog istog trga na kome sam odratao. Vjerujete da još nisam bio u podhodniku niti jednom, a rekao da kada bi postao gradonačenik da bi prvo zatrpao to ruglo od podhodnika. Jesmo prosvjedovali i ? ? ? ? ?
    No ima još takvih primjera koliko hoćete, pa da na duljim i da se vratim na Vašu temu.
    Nakon promjene brojeva na zgradama (ja sam sa svoje zgrade svoj uspio spasiti i odnjeti doma) počela je promjena imena ulica, pa sam tako ogorčen nazivom vlastite ulice poslao sam email na ovu adresu aleksandra.sujica@zagreb.hr :

    obračam Vam se ovim putem jer nakon bezbrojnih sati provednih uz pregledavanje raznih portala grada Zagreba,

    nisam shvatio kome se može obratiti za pogrešeno imenovanje ulica.

    Rođen sam u Zagrebu, a stanujem u Kuhačevoj ulici preko 50 godina.

    Nedavno je promijenjen kućni broj na mojoj zgradi no na istome piše krivi naziv ulice.

    Na Vašem portlu

    https://geoportal.zagreb.hr/Karta?tk=4

    ulice nisu imenovane kako piše na tablama ulica (Mandrovićeva, Padovčeva, Šrapčeva….), već su dobile svoje pune nazive,

    pa je tako Mandrovićeva postala Ulica Adama Mandrovića, Padovčeva je postala ulica Ivana Padovca, Šrapčeva je postala ulica Ivana Šrapca i da ne nabrajam dalje.

    Dakle na novim kućnim brojevima koji su postavljeni na neke zgrade u kvartu upotrebljavaju se novi (puni nazivi) ulica.

    Iz meni neobjašnjivih razloga ulice Kuhačeva i Fijanova nisu dobile pravi (puno ime i prezime) naziv.

    Na novim kućnim brojevima upotrebljen je nazvi Kuhačeva i Fijanova ulica, dok:

    Kuhačeva ulica treba nositi naziv Ulica Franje Ksavera Kuhača
    (hrvatski etnomuzikolog, glazbeni povjesničar i skladatelj (Osijek, 20. XI. 1834 – Zagreb, 18. VI. 1911)).

    Fijanova ulica treba nositi naziv Ulica Andrije Fijana
    (hrvatski glumac i redatelj (Zagreb, 4. IX. 1851 – Zagreb, 26. IX. 1911)).

    Dakle ovim putem Vam se obračam sa molbom da vi
    Republika Hrvatska
    Grad Zagreb
    Gradska skupština Grada Zagreba
    Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova
    10000, Zagreb
    Ulica sv. Ćirila i Metoda 5

    kao nadležno tijelo ispravite navedenu grešku ili pak da me Vi (navedena kontakt osoba), mene kao građanina uputite u proceduru
    promjene novog (neispravnog) kućnog broja u ispravan kućni broj na zgradi u kojoj stanujem.

    Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru

    Nakon toga slijedio je odgovor:

    Poštovani gospodine,

    Fijanova ulica i Kuhačeva ulica su imenovane upravo u tom obliku još davne 1912. godine od strane Zastupstva slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (preteča današnje Gradske skupštine Grada Zagreba). Ostale ulice koje ste nabrojali imenovane su na način da im se ime sastoji i od imena i od prezimena osobe u čiju su čast ime dobile. Ne radi se dakle o grešci već Gradski ured za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, koji sukladno odredbama zakona vodi Registar prostornih jedinica, prilikom postavljanja uličnih ploča pazi da se na njima navede ime u obliku u kojem je u Službenom glasniku objavljeno, odnosno u Gradskoj skupštini izglasano.
    Ujedno Vam se ispričavam jer se radi korištenja godišnjeg odmora nisam javila neposredno po primitku upita.
    S poštovanjem,
    Aleksandra Šujica, tajnica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Gradske skupštine Grada Zagreba.

    a odmah nakon toga stigao je i drugi email:

    U privitku Vam šaljem Zapisnik iz 1912. godine kao dokaz tvrdnji iz elektronske pošte koja je prethodila.
    S poštovanjem,
    Aleksandra Šujica

    Nakon ovoga emaila poslao sam navedenoj osbi još jedan poduži pa Vam šaljem samo dio:

    Zahvaljujem Vam na odgovoru, te mi je veoma drago što ste mi poslali i dokument temeljem kojeg, kako navodite, su dodijeljena imena nekim ulicama pa tako Kuhačevoi i Fijanovoj ulici. Slijedom Vašeg dokumenta, a koji sam pomno proučio te sam došao do zaključka da Vaša teorija o imenovanju ulica temeljem priloženog dokumenta i ne stoji.

    Naime.

    1) Postavlja se pitanje tko je i kako imenovao ulice na Geoportalu Zagreba (https://geoportal.zagreb.hr/Karta?tk=4)?
    2) Ako je to rađeno kako Vi tvrdite, Zapisniku iz 1912 godine koji ste mi poslali tada smo i Vi i ja u velikom problemu jer u istom Zapisniku piše, citiram sa stranice broj 3, a pod brojem 9:

    “Ulica izmedju ulice I. Trnskoga i Florijanskog puta: “Štoosova ulica”, na spomen Pavlu Štosu, ilirskom pjesniku.”

    eto to je bilo to. Na žalost odgovora više nije bilo i ovdje je priči kraj jer dalje nema.
    Pokušao samse obratiti i novinarima i to na ovu email adresu velinka.buljan@vecernji.net i navedena osoba mi se uredno javila no nakon što sam joj poslao kompletnu prepisku više odziva nije bilo.

    Eto samo toliko da znadete da je ipak nekome stalo, no prokleta birokracija u ovoj državi je toliko jaka i nedodirljiva da pomoći nema!

    Lijepi pozdrav