Boris Pecigoš

Boris Pecigoš je rođen 1974. u Zagrebu, a trenutno živi i stvara u Rijeci, na granici gdje se susreću more i planine. Oni su njegova nepresušna inspiracija i veza s Izvorom. Inspiriraju ga moćna i prekrasna priroda, nježna i meditativna glazba, duboka i emotivna poezija, mistična i zen duhovnost.

Završio je četverogodišnji studij slikarstva na ljubljanskom Arthouse – College of Visual Arts te stekao zvanje diplomiranog slikara (BA, bacc. art). Trenutno nastavlja školovanje za magistra likovne umjetnosti (MFA, mr. art) u sklopu kojeg radi na opsežnom projektu land arta.

Član je HDLU Zagreb (Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb).

Osnivač je i voditelj udruge Atelier Hayat u kojoj djeluje kao umjetnik, prirodoljubac i poeta.

Kontakt: boris.pecigos@gmail.com, +385 92 30 90 550
Web stranice: www.boris-pecigos.com

 

Boris Pecigoš was born in 1974 in Zagreb, Croatia. He temporarily lives and works in Rijeka, on the border where the sea and the mountains meet. They are his inexhaustible inspiration and connection to the Source. He is inspired by powerful and beautiful nature, gentle and meditative music, profound and emotional poetry, mystical and zen spirituality.

He graduated at Arthouse – College of Visual Arts in Ljubljana, Slovenia, and earned Bachelor of Arts degree (BA). He continues his education for the Master of Fine Arts (MFA) within which he works on an extensive project of land art.

He is a member of HDLU Zagreb (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb / Croatian Association of Visual Artists Zagreb).

He is the founder and head of Atelier Hayat where he is active as an artist, nature lover and poet.

Contact: boris.pecigos@gmail.com, +385 92 30 90 550
Web pages: www.boris-pecigos.com

 

Exhibitions and events / Izložbe i eventi

2015 Event: Creating the labyrinth on Mt. Koschuta, Karawank Alps, Slovenia: view
2015 Event: Creating “The Labyrinth of Silence” near Grobnik, Kamenjak Hill, Croatia: view
2015 Event: Creating the geoglyph “Flower under Učka” near Mala Učka, Mt. Učka, Croatia: view
2014 Exhibition “Post mortem” and “Composite Mandala” at Theta Gallery, Zagreb, Croatia: view
2014 Event: Creating the labyrinth “Gate of the Universe” near Petrebišća, Mt. Učka, Croatia: view
2014 Exhibition “Post mortem” at European House Zagreb, Zagreb, Croatia: view
2013 Exhibition “Post mortem” at Uppertown Artistic Colony (Gornjogradska likovna kolonija), Zagreb, Croatia: view
2013 Exhibition “Post mortem” at Gradska loža, Kastav, Croatia: view
2013 Event “Out of Music” at Mofit Centar, Zagreb, Croatia
2012 Exhibition “Sayings of the Wise Men” (“Kazivanja mudraca”) at Matulji, Croatia
2012 Exhibition “The Exhibition without a Title” (“Izložba bez naziva”) at European House Zagreb, Zagreb, Croatia: view
2012 Art & Sound Event “Awakening” (“Buđenje”) at Mofit Centar, Zagreb, Croatia: view
2011 Exhibition “The Mystical Numbers – Gate of the Universe” (“Mistični brojevi – Vrata Svemira”) at Apali Centar, Zagreb, Croatia: view
2011 Group exhibition of miniatures at Art Association of Zaprešić (Udruga likovnih stvaralaca Zaprešić), Zaprešić, Croatia
2009 Exhibition “The Dance of the Dryads” (“Ples šumskih vila”) at Magicus, Zagreb, Croatia: view
2007 Exhibition “The Five Elements” (“Pet elemenata”) at Zadar Town Library (Gradska knjižnica Zadar), Zadar, Croatia

“Post mortem” – novi slikarski ciklus Borisa Pecigoša

U svom novom ciklusu slika, zagrebački umjetnik Boris Pecigoš istražuje u našem društvu često tabuiziranu temu smrti i prolaznosti, sintetizirajući kao i do sada u svom radu likovnu umjetnost i duhovnost kroz potragu za odgovorima na neka univerzalna egzistencijalna pitanja. Ciklus “Post mortem” inspiriran je starim azerbajdžanskim epitafima na stećcima iz 16. i 17. stoljeća i svaka od deset slika iz ciklusa predstavlja prizor koji odgovara nekom epitafu ili pjesničkom retku, kojega Boris promišlja u likovno – poetskoj maniri, te nam kroz boju i stihove u meditativnoj atmosferi prenosi svoje kreativno iskustvo, gdje se Eros stvaranja suprotstavlja ništavilu, odnosno ponekad egzistira skupa s njim u cikličkoj dvojnosti našeg materijalnog življenja.

Koloristički izražajne, s jakim kontrastima, nove Borisove slike predstavljaju svojevrsni ekspresivni odmak od dosadašnje njegove apstraktne poetike, gdje su boja i ritam dočaravali različita emotivna stanja, ali i susrete s energijama i pojavama iz prirode. U ciklusu “Post mortem” fluidnost i ritmičnost Borisovog rukopisa sada se kristalizira u jednom centralnom obliku kao na slikama “Hej, okreni se!” i “Zašto sam ovdje?”, gdje kameni stećak dominira kompozicijom, svojim žarko crvenim tonovima suprostavljajući se hladno plavoj tmini pozadine, kao podsjetnik živima da ne gube svoje vrijeme na Zemlji, ni svijest o prolaznosti i njezinom prividnom besmislu.

Na sljedećim slikama prizori dobijaju širu perspektivu, kameni stećak kao komad nepokretne stijene postavlja se u kontrast s crvenim krošnjama drveća, koje sugeriraju transformaciju u prirodi. Opet, na slici “Povorka” ispod velikog crvenog stabla zaleđeni likovi u bijelom suočavaju se s tamnim kvadratom iskopanog groba, koji poput nekih tajanstvenih vrata jednog dana čeka svakoga od njih. Utrnuće svjetla, utrnuće smisla na slici “Zašto bol, jecaj i plač?” nastavlja se i na slici “Post mortem”, koja sva u melankoličnim plavim tonovima dočarava osjećaj bezvremene samoće u perspektivi udaljenog stećka, no tmina ipak nije potpuna, jer na tlu nekoliko sitnih žutih cvjetova raspiruje svjetlo u mraku – krhko, ali ipak neuništivo sjeme novog postojanja.

Čitav ciklus zamišljen je kao niz prizora koji se nadovezuju jedan na drugi, meditativna staza za putnika namjernika i podsjetnik za gorde, gladne duhove o smislu poniznosti pred veličanstvenom silom života, koja podjednako stvara i uništava, i kao takva je neophodna za kontinuitet življenja, i ne samo kad je u pitanju fizički proces umiranja našeg tijela, nego i kroz kontinuirano psihološko sazrijevanje, unutar kojega se mudar pojedinac uči svjesno otpuštati odumrle emocije i životna uvjerenja, preživjele odnose, ego drame i igre lažne moći u kojima se ne nalazi istinski smiraj duše.

Prolazeći u meditaciji kroz prizore Borisovog ciklusa, prisjećamo se i svojih osobnih susreta sa smrću kada je nešto bitno odlazilo iz našeg života, usuđujemo se zaroniti u veliku samoću osobnih gubitaka i oproštaja, u podzemni svijet skrivenih strahova, ali i novih inspirativnih nadahnuća, sa sviješću da nema svjetla bez prolaska kroz tamnu dolinu i nema istinske autentičnosti bića koje nije sposobno spoznati sebe u svojim mračnim dubinama, podjednako kao i u svojim najsvijetlijim uzletima. Tražeći odgovore u samoći i ako su dovoljno hrabri da ne pobjegnu od vlastitih strahova, neki ljudi pronaći će i izgubljene dijelove vlastite duše, te će ih pretočiti u riječ, u sliku, u kreativno iskustvo kao simbol regeneracije, baš kao i na Borisovim slikama, koje nas pozivaju na još jedno “svjesno putovanje” i dublji susret sa samim sobom.

mr. art Krešimira Gojanović, kolovoz 2013.