Morsko staklo – nakit

STAKLO

Staklo je oduvijek fasciniralo ljude. Nekoć se smatralo statusnim simbolom faraona, careva i kraljeva.

Staklo je staro koliko I naš planet. Može nastati na prirodan način, ako se udarom groma ili u vulkanu kamenje dovoljno zagrije.

Tada nastaje vulkanski staklo ili opsidijan. Tim staklenim oblicima služili su se već ljudi u kamenom dobu kao oružjem, nakitom i amajlijama.

Način proizvodnje stakla vjerojatno je počeo slučajno, pri izradi glinenih posuda još kod starih Feničana.

Najstariji poznati predmeti od stakla su staklene perle iz Egipta 3500. g prije Krista.

Rimljani su, na početku naše ere otkrili puhanje stakla. Puhanje je doprinijelo izradi tankih staklenih posuda.

Pravu renesansu staklo je doživjelo krajem srednjeg vijeka kada je postalo tanko, prozirno i obojeno, te tako postalo statusni simbol. Sve zahvaljujući staklo puhačima iz Venecije koja je dugo zadržala monopol u proizvodnji luksuznog stakla.

Venecija je zbog opasnosti od požara premjestila svoju proizvodnju na otočiće Murano i tako je nastalo poznato Murano staklo.

Staklo puhači su na otočiću živjeli kao zatvorenici, kako ne bi drugima prenijeli tajnu izrade stakla.

 

BOJE STAKLA PREMA RIJETKOSTI I VJEROJATNE STAROSTI:

 

1. NARANČASTA- vjerojatno potječe iz 1900.

2. CRVENA- vjerojatno potječe iz 1949.-1963.

3. ŽUTA- vjerojatno potječe iz 1930.

4. CRNA- vjerojatno potječe iz 1900. Za čuvanje vina I piva.

5. SVJETLO PLAVA- vjerojatno potječe iz 1900.

6. SIVA-vjerojatno potječe iz 1900.

7. ROZA-vjerojatno potječe iz 1930.

8. KOBALT PLAVA- vjerojatno potječe iz 1870. U takvim bočicama se čuvao otrov.

9. LJUBIČASTA-vjerojatno potječe iz 1915.

10. JANTARNA boja-vjerojatno potječe iz 1930. za pakiranje piva.

11. SMEĐA-vjerojatno potječe iz 1800. Za pakiranje viskija I žestokih pića

12. BIJELA-vjerojatno potječe iz 1930.

13. ZELENA-vjerojatno potječe iz 1960. Za pakiranje mineralne vode, piva, sode…

 

 

MORSKO STAKLO

 

Prve staklene boce kao ambalaža počele su se izrađivati početkom 15. stoljeća.

I tu počinje moja priča o nakitu od krhotina staklenih boca koje je obradilo more.

Te je djeliće nekadašnjih boca more brusilo stotinama godina, valovima ih okretalo u plićaku, sučeljavalo s drugim krhotinama, kamenjem stijenama, sve dok ih nije zaokružilo do savršene mjere i neočekivanih oblika. I to nije sve!

Jer u igri je niz boja i nijansi, koje je more valovima oblikovalo do savršenstva crvena, narančasta, tirkizna, žuta, crna, siva, plava, roza, bijela, zelena.

Komadiće stakla obrađene dugotrajnim utjecajem mora ni jedan draguljar ne bi oblikovao na takav način, svaki komad je poseban svaki unikatan.

Ja sam tim krhotinama stakla pokušala udahnuti novi život, novi smisao i pružiti im dodatnu ljepotu. Oblikujući ih u nakit tako da uz sebe uvijek imate djelić mora, povijesti, starine i, na kraju, luksuza.

Nisam određivala oblik krhotina, odredilo ga je more, tako da nisam ni određivala oblik privjesaka, ogrlica, prstena… Na mome stolu su se stvarali oblici sami od sebe, spajajući se u prekrasne- morske anđele, leptire, cvijetove, brodiće…

Ja sam tu kao umjetnica samo pripomogla da se odavno odbačene krhotine spoje u obojenu rapsodiju ponovno upotrijebljenog materijala.

IZ OSVRTA

…Upravo u strukturi stakla, povezujući elemente u kružnu dimenziju, zasebno individualiziranih fragmenata ostvaruje kompaktnost i kompleksnost umjetničkog izričaja. Razigrana, a opet ukalupljena struktura sjedinjuje u sebi visoke estetske vrijednosti.

Raskošnim i pri tom, jednostavnim formama, sugerira vremensku asocijaciju nastanka, dimenziju prolaznosti vremena. U niski od morske pjene ispričana je topla priča jedne likovnosti i mudro dozirane kreativnosti.

Prof. Milena Grego- Njakara, kustos Pomorskog muzeja